U ovom su radu predstavljeni rezultati istraživanja prethodnih uraganskih sezona na Atlantiku kako bi se posebno objasnile pojedinosti uraganske sezone 2018. godine. Sastavljen je zapis učestalosti velikih uragana na Atlantiku u proteklih 270 godina koristeći izvedene podatke o vertikalnom smicanju vjetra i površinskoj temperaturi mora. To su glavni čimbenici formiranja velikih uragana u ovoj regiji, a podaci su dobiveni iz koralja i jezgre morskog sedimenta. Podatci pokazuju da faza pojačane aktivnosti uragana od 1995. nije neobična u usporedbi s drugim razdobljima visoke aktivnosti. Pretpostavlja se da ta faza predstavlja oporavak normalne aktivnosti uragana, a ne izravan odgovor na povećanje temperature površine mora. Aktivnost velikih uragana na Atlantiku i dalje je teško predvidjeti zato što njihova učestalost pokazuje naglašenu višedesetljetnu varijabilnost, na koju utječu brojni čimbenici (veličina okomitog smicanja vjetra, anomalije temperature površine mora unutar glavne razvojne regije, anomalije sadržaja topline oceana, rastuće koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, klimatske promjene, te alternativni mehanizmi kao što su smanjeno izranjanje hladne vode uzrokovano vjetrom i slabiji površinski neto gubitak topline). Na opadanje aktivnosti utjecala je Atlantska meridijalna preokretna cirkulacija čije bi usporavanje pridonijelo još većim vremenskim anomalijama.